Na 15. po redu sjednici odrzanoj jula mjeseca 2004. godine drzavna Komisija/Povjerenstvo za ocuvanje nacionalnih spomenika BiH donijela je odluku o proglasenju jos 23 dobar u BiH nacionalnim spomenicima. Medju njima je i sedam livanjskih dobara od cega cetiri sa pretezno ili u cijelosti bosnjackih. Uz Srpsku pravoslavnu crkvu Uspenije Presvete Bogorodice i njeno pokretno naslijedje, te staro katolicko groblje Svetog Ive, nacionalnim spomenicima u Livnu su proglaseni i Stari grad/Stara carsija kao historijsko podrucje (Bistricki grad), zatim graditeljske cjeline Zavre i Mustafa-Lala-Pasina dzamija (Beglucka dzamija), te grobljanska cjelina Firdusov mezaristan u naselju Prikorika. Zanimljivo je napomenuti da su istog dana i istom odlukom potpali pod zastitu drzave i kao nacionalni spomenici BiH proglaseni su livanjski Stari grad i historijsko gradsko podrucje Mostara i Jajca, potom tvrdjava Kastel u Banjaluci, Gradacacka kula, Stari most u Mostaru sa kulama... a pomenute dvije livanjske dzamije kad i Careva i Aladza dzamija u Foci, Sinan-begova u sto dovoljno svjedoci o znacaju Livna kao naselja kroz historiju.

Bistricki grad

Livno je smjesteno na izvoru prelijepe rijeke Bistrice odakle se postepeno siri pa otud i naziv "Bistricki grad". Bistricki grad je imao i svoj srednjevjekovni period i vladavinu bosanskih vladara koji su svoje utvrde bas gradili oko izvora Bistrice kojeg narod zove Duman sto na turskom znaci magla, oblak, prasina. Duman zaista jeste katkad u svojevrsnoj sumaglici dok snazno buci izviruci iz stijena na dva velika otvora (jedan za vodovod, drugi za rijeku, gledanje, slikanje i kupanje). Od srednjevjekovnih livanjskih vladara Osmanlije Livno prvi put osvajaju 1463. godine, ali se povlace pred vojskom ugarsko-hrvatskog kralja Matijasa Korvina, Herceg-Stjepana i sina mu Vladislava da bi definitivno palo pod tusku vlast 1485. godine sto traje do 1878. godine kad Bosnu okupira Austro-Ugarska.
Stari grad je zasjao punim sjajem i arhitektonskom ljepotom tek dolaskom Osmanlija koji ce sagraditi cak 14 dzamija od cega pet potkubbetnih, potom tri medrese, sest tekija, sest mekteba, jedan golemi han, jedno kupatilo, vodovod i nekoliko cesmi. Stari most na Dumanu, kule i utvrde za svoje kapetane, vojnike i mjestane. Grad je imao i svoja Velika i Mala vrata, vodenice, zanatsko-trgovacke radnje, basce i bostane. Bio je sjediste bosanskih begler-begova i Kliskog sandzaka, te vezirovih mutesellima (povjerenika) i livanjskih kapetana od kojih su posljednji iz porodice Firdusa. Propascu Turskog carstva na ovim prostorima, a potom i Austro-Ugarske potpada u Primorsku banovinu u sklopu Kraljevine SHS, potom je u sastavu Banovine Hrvatske, NDH, socijalisticke Jugoslavije, da bi napokon postao ponovo bosanski grad u nezavisnoj BiH. Livno danas ima svega pet citavih i jednu u ratu srusenu dzamiju (Curcinicu) po jednu katolicku i pravoslavnu crkvu i jedan franjevacki samostan i po toj multireligioznosti i multietnicnosti podsjeca na Sarajevo, Mostar, Travnik. Zato i nije slucajno sto se stara gradska jezgra uprkos znatnom narusavanju njene autenticnosti stavlja pod zastitu drzave i proglasava nacionalnim spomenikom.


Lala-pasina dzamija

Jedna od najljepsih potkubbetnih dzamija u BiH je livanjska Lala-pasina dzamija na Begluku. Sagradjeno je 1577/78. godine i to izvan gradskih zidina. Prije nekoliko godina obnovljena je i stalno je u funkciji. Odlikuju je prekrasna serefa ukrasena stalaktitima i "suncani sahat" koji jedina u ovom kraju ima, a koji je djelo slavnog muezzina hadzi-Jusufa Livnjaka. Svojevremeno je uz nju postojao i mekteb, a tu je bila i musalla. Njen vakuf u zemlji je dosezao preko 110 vakufskih miliona na Bistriku. Katarski serdar Stojan Jankovic je ovu dzamiju dva puta pljackao i palio, ali predaja kaze i jednom prilikom spasio jednu muslimansku djevojku koja se pred njegovim hajducima sakrila na munaru, a kad su je pronasli ona je skocila sa munare i ostala ziva. Zbog odluke da radije ide u smrt nego dusmanima u ruke i ropstvo ostala je prica da ju je Stojan spasio i dao otpratiti na sigurno, a dva kaurska vojnika koji su je htjeli napasti dao je pogubiti. Uz dzamiju je i prostrani i lijepo uredjeni harem sa rijetko sacuvanim nisanima. Prije godinu dana uz dzamiju je sagradjena i omanja abdesthana. Za dobrotvoro ove dzamije Lala-pasu se zna da je bio kliski sandzak-bed koji je stolovao u Livnu, te da je dzamiju sagradio izvan bedema Starog grada kako bi grad prosirio sto se ubrzo i desilo.


Zavra - jedina dzamija sa drvenom munarom

Danas u Livnu od preostalih dzamija samo je Zavra sa drvenom munarom. Pokrivena je crijepom "na 4 vode" i u rusevnom je stanju, premda je sve donedavno bila u funkciji. Pretpostavlja se da je nekad imala kamenu munaru jer je i zidana od kamena. Portal joj je u baroknom stilu, a unutrasnjost jednostavno izrazena u drvetu s tim da u mihrabu ima ugradjenih stalaktita. Uz dzamiju su svega dva para nisana zanimljivo ukrasena i sa dosta teksta na njima arapskim pismom pisana. Dzamija ima 705 m2 zemljista i harema. Ne zna se tacno ko je njen dobrotvor. Vise puta je popravljana.


Firdusov mezaristan

Firdusov mezaristan se nalazi u livnajskom naselju Prikorika prekoputa lokacija na kojoj je bila kula livanskih kapetana Firdusa i Firdusova dzamija. Dzamija je porusena iza Prvog svjetskog rata, a vremenom se srusila i Firdusova kula. Od livanjskih kapetana iz ove porodice ostala je loza u Sarajevu, a u Livnu harem gdje je bila i dzamija. Harem ima izuzetno vrijedne sarkofage i nisane porodice Firdus, dosta ostecenu. Dzematlije Prikorike redovno ciste i odrzavaju harem u koji se odavno ne ukopavaju mrtvi.

                                                                                Ale Kamber

Zahvaljujem se Dadi Seferovic na informaciji i materijalu..

Islam zapovijeda muslimanu da bude iskren prema samom sebi i prema drugima. Ova zapovijed se često ponavlja u časnom Kur'anu i u govoru poslanika Muhammeda, neka je mir na njega. Islam zapovijeda muslimanu da kaže istinu čak i ako je to protiv njegovog interesa. Islam zapovijeda muslimanu da ne obmanjuje i ne vara druge ljude. Muslimanu je zapovjeđeno od Boga, tj. od Allaha, da bude iskren u svojim riječima i djelima, kako privatno tako i javno.