Livno

Google LivnoGrad

                                                 

Rijeka u u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, koja protice kroz istocni dio Livanjskog polja. Bistrica je duga oko tri kilometra. Njen prvi kilometar protice kroz grad Livno, nastavljajuci put kroz Livanjsko polje. Pripada Jadranskom slivu rijeka. Tokom ljetnih mjeseci korito je uglavnom plitko, za vrijeme jeseni nabuja od obilnih ki?a. Izvire iz brda Ba?ajkovac, na izvoru Duman. Akcije poribljavanja zadnjih godina nisu urodile nekim vecim plodom.

             Basajkovac

Ba?ajkovac, brdo kra?kog sastava sjevernoisto?o od grada Livna, u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. U podno?ju izvire kra?ka rijeka Bistrica. Na njegovim padinama se nalaze ostaci starih rimskih utvrda, kao i Gornji grad, koji svoje porijeklo vu? iz doba bosanskih srednjovjekovnih vladara, kada se zvao Bistri?i grad. U sklopu fortifikacijskog zida nalazi se jedna od rijetkih o?vanih kula gradskog zida, popularna Veis ili Vujadinova    

                                                 Livanjsko polje   

Livanjsko polje nalazi se u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine i prostire se izmedju kra?kih planina Dinare i Kame?nice na jugu, Tu?nice na istoku, Cincara i Golije na sjeveru, te ?atora i Staretine na zapadu. Polje ima povr?inu od 405 km?, dinarski je izdu?eno 64 km (najdu?e medju kra?kim poljima kod nas), prosjecno ?iroko 6 km (njegova najve? ?irina iznosi 12 km), te na prosje?oj visini od 720 metara iznad mora. Ispitivanja tla pokazuju da je Livanjsko polje tokom neogena bilo pod vodom. Na samom se polju nalazi nekoliko zaostalih jezera, od kojih je Bu?ko Blato ili Bu?ko jezero najveca umjetna akumulacija u ovom dijelu kontinenta, a valja spomenuti i Bre?insko jezero na sjeverozapadu polja. Gradnjom akumulacije Bu?ko Blato tokom ?ezdesetih godina do?lo je do promjene klime na ?irem podru?u Livna. Duge i hladne zimske mjesece pune snijega, sa karakteristi?im sjevernim vjetrom burom, zamijenile su prete?ito ki?ovite zime, sa ne?to smanjenom koli?nom padavina i duga, topla ljeta. Kroz Livanjsko polje proti? nekoliko rijeka-ponornica, koje pripadaju Jadranskom slivu rijeka. Najznacajnije su: Sturba, ?abljak, Bistrica, Brina, Plovu?, Jaruga, Ri?na, koje su bogate ribom i rakovima, kao i mnogi ponori, odnosna vrela, omiljeno izleti?te Livnjaka u ljetnim mjesecima. Najve? mjesto Livanjskog polja je Livno, po kojemu je polje i dobilo ime, grad i sredi?te op?ne sa oko 40.000 stanovnika. Livno je smje?teno na sjeveroisto?om dijelu polja, pod brdom Ba?ajkovac. Najve? sela Livanjskog polja su: Guber, Grborezi, Podhum, Prolog, Cuklic, Zabri?ce, Bila, Celebic, Lusnic, Strupnic, Kovacic, Vrbica, Bojmunte. U polju uspijevaju kontinentalne povrtne kulture poput krompira i kupusa. Sto?rstvom, posebno uzgojem krava i ovaca,te proizvodnjom mlijeka, odnosno livanjskog sira bavi se dobar dio ?itelja Livanjskog polja.

                           Busko blato

Bu?ko blato (jezero) je prirodni nastavak Livanjskog polja. Nalazi se na 716 m n/v. Samo jezero ima povr?inu od 55,8 km2, a ukupna zapremina je 782 milijuna m3. Jedna trecina povr?ine jezera nalazi se u opcini Livno, a dvije tre?ne u opcini Tomislavgrad. Svojom povr?inom ovo jezero jedno je od najvecih akumulacija u Europi.

Projekt su zajednicki 1970-ih godina 20. stoljeca izvele tada?nje vlasti Bosne i Hercegovine i Hrvatske, s tim da je u Hrvatskoj (mjesto Ruda, op?na Otok) izgradjena hidroelektrana "Orlovac" (instalirana snaga 237 MW, prosjecna godi?nja proizvodnja 366 GWh), dok je na teritoriju Bosne i Hercegovine izgradjena akumulacija na povr?ini od oko 50-ak km?. Maksimalna kolicina vode iznosi 800 miliona m?. Prihodi op?na Livno i Tomislav Grad od voda Bu?kog blata su po neslu?benim podacima vi?e od 750.000 KM. Bu?ko blato raspola?e bogatstvom i raznovrsno?cu ribljeg fonda (?aran, pastrva, podbila, babu?ka, klen).

                              Zanimljivosti

Znamenitosti grada: stara gradska cetvrt, koja na?alost ne uspijeva odoljeti naletima modernog vremena, sa d?amijama Glavica i Balagu?a, Topovima, Vejs kulom ponad grada, ?itarnicom sa starom vijecnicom i gradskom cesmom Milo?nik, kao i izvor Dumana, samostan Gorica sa galerijom velikana livanjskog slikarstva Gabrijela Jurki? i Etnolo?kom zbirkom, stara livanjska groblja, Gimnazija, kupali?te Ploce i Sturba.

                                  Turizam

Ispod visokih i strmih litica Tebera nalazi se Duman, izvor rijeke Bistrice koja tece kroz sami grad. Ovo jedinstveno mjesto izuzetno je bogato prirodnim i kulturno-povijesnim obilje?jima (izvor Bistrice, pecine, most na Dumanu, Veis kula, Firdusova kula, Pirijina kula, stara vunovlacara, mlinovi, slapovi). Dalji tok rijeke Bistrice daje posebne turisticke kvalitete podrucja grada Livna. Pracena je prelijepim ?alosnim vrbama i bogata potocnom pastrvom koja se doslovno iskri i sjaji u kristalno cistoj vodi.

Promatrajmo taj izvor. Uz stravican huk voda se divlje obara na litice. Zima je pro?la, snijeg se priznojio u njedrima proljetne topline. Nabujali potoci slijevaju se u planinski bezdan, pa kad utroba postane pretijesna, za?ikljaju iz pecine, razbijajuci se o uglancane stjenovite gromade. Sa kaskade obrasle mahovinom strmoglavljuje se pjenu?avi Duman, raznoseci unaokolo svje?u sumaglicu vodene pra?ine. I onda, kad kra?ki potocici presahnu pred naletom ljetne jare, iz kamenog ?drijela tek necujno za?ubori bistra voda i odskakuce na lopatice obli?njih vodenica. Tu, na izvoru, za ljetnih prijepodneva, pripece sunce i uglavi vrele zrake u ovaj sivi kamenjar. Tu stariji kupaci pijuckaju rashladjenu ?ljivovicu i meze nabrekli paradajz, dok se tihana pjesma mladosti razliva u cudesnu igru raznobojnih tonova. Duman i ovo nesvakida?nje podneblje, formiraju ukus ovda?njeg covjeka i na cudan nacin oplemenjuju njegovu du?u.

Planinsko-alpski tip klime propracen izuzetno cistim zrakom pogodan je za razvoj zimskog sportskog turizma. Brdo Ba?ajkovac vec je poodavno Livnjacima poznato kao rado posjeceno izleti?te sa prekrasnim vidicima na sam grad, Livanjsko polje te okolne vrhove. Posebna atrakcija su brojne ?pilje i pecine tipicne za ovo kra?ko podrucje.

Rijecni tokovi i jezera u program turisticke valorizacije ukljucuju kupanje i sportove na vodi. Veliki je broj mjesta pogodnih za kampiranje a jezera pru?aju mogucnost izgradnje kvalitetnih pla?a.

                                    Livanjska sahat_kula

Livanjska sahat-kula nalazi se u sklopu kompleksa najve? i najljep?e d?amije u gradu Livnu, d?amije Had?i Ahmeta Dukatara, zvane jo? i Glavica. Sagradjena je dolaskom osmanija u Livno na prostoru livanjske crkve sv. Luke. Na to ukazuje i dan danas zidni kamen i arhitektura d?amije. Ru?enje crkvenog kompleksa se poku?ava sistematki zata?kati od bosanskih nacionalista. Cijeli se historijski kompleks nalazi na posebnoj uzvisini u sklopu brda Ba?ajkovac, koji dominira nad gradom Livnom. Dukatareva d?amija i sahat-kula smje?tene su u historijskoj jezgri staroga Livna, u livanjskom Gornjem gradu ili na Fehri, koja je nastala tokom ?tiristoljetnog osmanskog perioda u Bosni i Hercegovini na ru?evinama biv?ega kaptola bistri?oga grada. Dukatareva d?amija je, sa ne?to kasnije izgra?nom sahat-kulom, najreprezentativniji objekt osmanske gradnje u livanjskom kraju i jedan od najljep?ih primjera na?e tradicionalne sakralne arhitekture iz osmanskog doba. Ona u svojim temeljima ?va brojna stolje? burne livanjske historije, od ranokr??nske rimske bazilike preko ostataka hrvatske crkve sv. Luke. Rapko Orman, poznati livanjski pjesnik i prozaist u svojoj knjizi "Blago pod kupolom" o Glavici ka?e: "Stolje?ma je po njoj prepoznatljiv grad, vjekovima sija me? simbolima". On joj daje po?sno mjesto me? svih 17 gradskih d?amija, koje je Livno imalo tokom svoje prevrtljive povijesti, od kojih je danas u samome gradu ostalo tek njih pet. Poredi je sa veli?nstvenim primjerima osmanske sakralne arhitekture u Bosni i Hercegovini i stavlja je u isti red sa sarajevskom Husrevbegovom, banjalu?om Ferhadijom, mostarskom Kara?zbegovom ili Alad?a d?amijom u Fo?. Slike d?amije i sahat-kule su obi?le cijeli svijet i bile su nekima neprimjerena a nekima draga razglednica iz livanjskog kraja, koja se danas u Livnu na?alost ili na sre? ne mo?e vi?e naci.

Konvencionalni sat na sahat-kuli pojavio se u Livnu u isto vrijeme, kad i u ostalim gradovima u zemlji, a slu?io je pokazivanju vremena. Kako su ru?i satovi bili privilegija samo bogatih i imu?ih livansjkih begova i trgovaca, sahat-kula je imala funkciju op?g dobra. Po njoj su Livnjaci ravnali svoje dnevne obaveze, odlaske u d?amiju, ?r?iju, posjete prijateljima, a s njom su i?li i u korak sa novim vremenom. Noviji izvori ne preciziraju kad je sat izgubio svoju prvotnu namjenu. Pri? ka?e da ga je po svome povla?nju iz Livna krajem Prvog svjetskog rata demontirala austro-ugarska uprava i odnijela u pravcu Austrije kao sje?nje na svoje vrijeme u Livnu i Bosni i Hercegovini. Cijeli historijski kompleks Dukatareve d?amije i sahat-kule bio je temeljito saniran tokom 1960-ih godinama, no u godinama sto su uslijedile ni Dukatareva d?amija, ni sahat-kula na Topovima (prema narodnoj predaji ispred d?amije su bili zakopani topovi postavljeni u slu?ju napada Mletaka, koji kao i cijeli kompleks gledaju prema Dalmaciji) nisu slu?ile svojoj prvotnoj namjeni. Po zavr?etku posljednjeg rata i o?te?nja koje je pretprila od strane barbarskih srpskih granata i sistematske hrvatske ignorancije kao kulturni spomenik za pojedince prve kategorije cijeli je kompleks ponovo saniran uz svesrdnu pomo? livanjskih gradskih muslimana. Od nekada?nje ratne galerije i prostora za pjesni?a dru?enja ponovo je nastalo sakralno mjesto pokajanja i vjere. Ipak Dr?avna komisija za o?vanje nacionalnih spomenika smatra da rekonstrukcija kompleksa d?amije Had?i Ahmeda Dukatara nije propisno izvr?ena, jer u radove nisu bili uklju?ni kompetentni stru?jaci. Osim toga u sklopu cijelog kompleksa izgra?na je i gasulhana, koja se nije najbolje uklopila u historijski ambijent d?amije i sahat kule. Danas je d?amija ponovo u svojoj funkciji, a sat na sahat-kuli opet broji svoje nekad zaustavljeno livanjsko vrijeme po tradiciji zvonika crkve sv. Luke.

Livanjska sahat-kula se nalazi na privremenoj listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine..

                                     Samostan Gorica

Livno, sluzbeno je utemeljen 2. listopada 1995. godine, sa ciljem da sustavno sakuplja, cuva, strucno zastiti i znanstveno obradi, te prezentira muzejski materijal sa podrucja Hercegbosanske zupanije i sire. FMGG kao nasljednik Franjeva?e zbirke na Gorici ima svoje korijene u 19. st. u djelatnosti livanjskih franjevaca koji su obilazili arheoloska nalazista i skupljali starine, te nastojali oko osnutka muzeja u samostanu. O tome svjedoci pisani dokument iz 1896. kojim se moli Zemaljska vlada u Sarajevu za dozvolu da se mo? u javnoj samostanskoj prostoriji drzati starinsko oruzje. Kroz kasnija desetljeca u livanjsku muzejsku zbirku donose se brojni nalazi iz svih razdoblja livanjske proslosti. Nekad mala samostanska zbirka prerasla je u suvremeno osmisljen muzej, danas FMGG, koji po svom sadrzaju i obimu odrazava na ovim prostorima kontinuitet povijesnih zbivanja: od Kelta i Ilira preko Rimljana, te Hrvata od doseljenja do najnovijeg vremena. Muzej je jos u fazi oblikovanja, ali se predstavlja javnosti kao osnova za nove istrazivacke korake.

                                       Pravoslavna crkva

Crkva je sagradjena 1859.godine.Predpostavlja se da bi njen graditelj mogao biti,u ovim krajevima,dobro poznati,Mato Bajo,koji je kasnije sagradio i prvu srpsku skolu.Umjesto prvobitnog drvenog zvonika,domaci majstor Ilija Konjik je 1889.saagradio kameni.Pravoslavna crkva u Livnu posjeduje preko osamdeset starih ikona.Po obimu,istorijskoj vrijednosti,ovo je treca po vrijednosti crkva u Bosni i Hercegovini.Buduci da je livanjska pravoslavna crkva posvecena Uspenju presvete Bogorodice,najvise ikona nosi Bogorodicin lik.Ikone su stvarane u periodu od 15-19 stoljeca,a radili su ih srpski,makedonski,grcki,kritski,italokritski,i domaci-naivni ikonopisci.Dospjele su ovamo kao pokloni od bogatih pojedinaca,crkava,manastira...Otuda njihova raznovrsnost,po mjestu i godini nastanka,po kvaliteti izrade.Sve su dobro ocuvane.Vecu paznju livanjskim ikonama posvetio je slikar i veliki zastitnik bosanskohercegovackih starina,pok.Djoko Mazalic.On ih je,moglo bi se reci,otkrio,a zatim i strucno obradio.

                                       Livanjski sir

Livanjski sir se poceo praviti jo? u vrijeme Austro-Ugarske monarhije, ta?ije 1885. godine. U to vrijeme su se ovce tjerale na ispa?u na brdo Cincar, gdje ima i jedan prirodni izvor, i upravo tu Austro-Ugarska je organizirala prvu mljekaru. U zgradama koje su tada napravljene smje?tena je stara mljekara. Danas proizvodnja livanjskog sira izgleda ovako: nakon prijema, mlijeko se cijevima vodi do pasterizatora, zatim na baktofugiranje, gdje mu se odstranjuju bakterije. Slijedi prijem i priprema mlijeka za sirenje, kezifertiger (zagrijavanje mlijeka), zatim pre?anje i pakiranje u kalupe. Sav dotada?nji proces proizvodnje traje cetiri sata. Onda se sir salamuri (ubacuje se u bazene za soljenje), ?to traje od tri do pet dana i potom se odnosi u skladi?te, koje je potpuno automatizirano (strogo je odre?na temperatura od 15 stepeni i vla?nost zraka), na zrenje gdje ostaje od 60 do 66 dana, poslije ?ga se pere od plijesni, premazuje zbog za?tite od vanjskih uticaja i na njega se stavlja etiketa.